Zeri Islam

U svojoj knjizi „Jevrejska žena u rabinskoj literaturi“, rabin dr. Menachem M. Brayer (profesor tumačenja Biblije na Yeshiva univerzitetu), govori o toj temi. Bio je običaj, prema dr. Brayeru, da žena Jevrejka izlazi među ljude glave pokrivene velom, koja je, katkad, pokrivena čak i po licu, ostavljajući samo jedno oko slobodno. On navodi neke od slavnih drevnih rabina koji kažu: „To ne priliči ženama Izraelovim da šetaju okolo glava otkrivenih“, kao i „Proklet bio čovjek koji dozvoli da kosa njegove žene bude viđena… žena koja pokazuje svoju kosu da izgleda ljepše, donosi siromaštvo.“ Rabinski zakon zabranjuje recitiranje, blagosiljanje ili molitvu u prisustvu gologlave udate žene jer se otkrivanje ženske kose smatra nekom vrstom nagosti.

Dr Brayer također spominje da „Ukoliko jevrejska žena za vrijeme Tannaitic perioda ne pokrije svoju kosu, to se smatra ugrožavanjem njene skromnosti. Ukoliko je njena kosa otkrivena, ona može biti kažnjena sa četiri stotine zuzima za ovaj prekršaj.“ Doktor Brayer također objašnjava da veo jevrejske žene nije uvijek podrazumijevao znak skromnosti. Ponekad, veo simbolizira znak razlikovanja i luksuza, prije nego li skromnosti. Veo može da personificira i dignitet i superiornost žena plemkinja. On također predstavlja žensku nepristupačnost, njenu odanost i pripadnost njenome mužu. U Starom zavjetu jasno stoji da je otkrivanje ženske glave velika sramota i to je razlog zbog kojeg sveštenik treba da razotkrije osumnjičenu preljubnicu i osudi njeno teško iskušenje. (5:16-18)

Veo je označavao žensko samopoštovanje i socijalni status. Žene iz nižih klasa su obično nosile veo kako bi odavale utisak pripadnosti višem društvenom sloju. Činjenica da je veo bio znak plemenitosti bila je razlog zbog kojeg prostitutkama u staroj jevrejskoj zajednici nije bilo dozvoljavano da pokrivaju svoju kosu. Prostitutke su, ipak, često nosile specijalne mahrame u pokušaju da izgledaju što respektabilnije. Jevrejske žene uEuropi nastavile su da nose veo sve do 19. stoljeća, kada su se neki njihovi običaji promijenili u okruženju europske sekularne kulture. Vanjski pritisci europskog načina života u 19. stoljeću prisilili su mnoge od njih da skinu svoje velove i hodaju gologlave. Neke jevrejske žene otkrile su da im čak veoma odgovara da tradicionalni veo zamijene perikom, kao drugim vidom pokrivanja njihove kose. Danas mnoge pobožne Jevrejke ne pokrivaju svoju kosu izuzev kada ulaze u sinagogu. Neke od njih, kao one koje pripadaju sekti Hasida, još uvijek nose perike. Šta je sa kršćanskom tradicijom?

Dobro je poznato da su katoličke redovnice pokrivale svoju kosu skoro dvije hiljade godina, ali to nije sve. Sveti Pavle u Novom zavjetu daje veoma interesantan stav o velu: „Ali htio bih da znate: svakome je muškarcu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu

Bog. Svaki muž koji se moli ili prorokuje pokrivene glave sramoti glavu svoju. Svaka pak žena koja se moli ili prorokuje gologlava sramoti glavu svoju. Ta to je isto kao da je obrijana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije. A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža. Zato žena treba da ima "vlast" na glavi poradi anđela.“ (I Korinćani 11:3-10)

Sveti Petar obrazlaže uputu da žena nosi veo time što veo predstavlja znak autoriteta uškarca, koji predstavlja ugled i slavu Božiju, preko žene koja je stvorena od muškarca. Sveti Tertulian, u svojoj poznatoj raspravi „Zastiranje djevica“ piše:

„Mlada ženo, nosi svoj veo na ulici, pa ćeš ga nositi i u crkvi, nosit ćeš ga među strancima, ali i među svojom braćom…“ Među kanonskim zakonima današnje katoličke crkve postoji i zakon koji zahtijeva od žena da pokrivaju svoje glave u crkvi. Neke kršćanske sekte, kao što su Amiši i Menoniti, do današnjeg su dana zadržale pravilo pokrivanja žena. Razlog pokrivanja žena, prema njihovim crkvenim vođama, je u tome što: „pokrivanje glave je znak potčinjenosti muškarcu i Bogu.“, što je zapravo isto obrazloženje koje daje sveti Pavle u Novom zavjetu. Na osnovu primjera koje smo naveli, očigledno je da islam nije taj koji je prvi uveo pokrivanje glava, ali islam svakako odobrava tu obavezu.

Qur'an preporučuje svakom vjerniku i vjernici da imaju toliko duga pokrivala za glavu kako bi ona pokrila i njihov vrat, pa i njihove prsi: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim… I reci vjernicama neka obore svoje poglede i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka velove svoje spuste na prsa svoja…“ (Q 24:30,31).

Qur'an je sasvim precizan u tome da je veo suštinski bitan za skromnost, ali se postavlja pitanje: „Zašto je skromnost bitna?“ I tu je Qur'an veoma precizan: „O poslaniče, reci ženama svojim i kćerkama svojim, i ženama vjernika svojih neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se, daleko od kuće, najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.“ (33:59) U tome je poruka, skromnost (čednost) je propisana da zaštiti ženu od napastvovanja, skromnost je zaštita. Prema tome, glavna svrha vela u islamu je zaštita. Islamski veo, za razliku od vela u kršćanskoj tradiciji, nije simbol muškog autoriteta nad ženom niti je simbol ženske potčinjenosti muškarcu.

Islamski veo, za razliku od vela u judaističkoj tradiciji, nije znak bogatstva i potrebe za izdvajanjem udatih žena plemenita roda. Islamski veo je samo znak skromnosti s glavnom namjenom da zaštiti ženu, svaku ženu koja ga nosi. Islamska filozofija je, uz to, pristaša tvrdnje da je bolje biti siguran i preventivan nego kasnije žaliti. Qur'an do te mjere brine o zaštiti ženskog tijela i ženske reputacije, da određuje da čovjek koji se usudi lažno optužiti ženu za blud, bude najstrože kažnjen: „One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i

nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.“ (24:4).

Uporedimo ovu strogu qur'ansku odredbu sa ekstremno blagim kažnjavanjem za ilovanje koja se navodi u Bibliji: „Ako se dogodi da muškarac sretne djevicu kojoj nije obećao da će je oženiti i siluje je, a zatim to bude otkriveno, on će platiti djevojčinom ocu 50 šekela u srebru. On zatim mora oženiti djevojku kao kaznu što je izvršio nasilje nad njom.“ (Deut.22:28:30). U ovom slučaju se može postaviti jedno jednostavno pitanje, ko je stvarno kažnjen, čovjek koji samo plaća kaznu za silovanje ili djevojka koja je natjerana da se uda za čovjeka koji ju je silovao i koja je osuđena da s njim živi do kraja svoga života. Drugo pitanje koje također treba postaviti jeste, šta više štiti ženu, qur'anski stavovi ili biblijski labavi stavovi?

Pojedini ljudi, posebno na Zapadu, pokušavaju ismijati argumente smjernosti skromnosti) kao način ženske zaštite. Njihov je argument da je najbolja zaštita za ženu povećanje edukacije, civiliziranog ponašanja, kao i samokontrole.

Mi ćemo na to reči: „Lijepo, ali nedovoljno !“

1. Ako je civiliziranost dovoljna zaštita, zašto se onda žena u Sjevernoj Americi ne usuđuje sama proći mračnom ulicom – čak ni preći sama praznim parking prostorom?

2. Ako je edukacija jedino rješenje, zašto onda, recimo, visokorespektirani univerziteti imaju 'bezbjednosnu službu' zaduženu da patrolira studentskim kampusima.

3. Ako je samokontrola odgovor, zašto nas onda svaki dan mediji izvještavaju o slučajevima seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Primjeri takvih optužbi za seksualno uznemiravanje u posljednjih nekoliko godina uključuju slučajeve mornaričkih oficira, univerzitetskih profesora, senatora, sudija najvećih pravosudnih organa, pa i predsjednika Sjedinjenih Američkih Država! Nisam mogao vjerovati mojim očima kada sam pročitao naredne statistike objavljene u brošuri Dekanata ženskog ureda Queens univerziteta: • U Kanadi, jedna žena je seksualno zlostavljana svakih šest minuta; • Jedna od tri žene u Kanadi bit će seksualno zlostavljane u nekom periodu svoga života; • Jedna od četiri žene je u opasnosti od silovanja ili pokušaja silovanja u toku njenog životnog vijeka;

• Jedna od osam žena bit će sekELIF novembar 2006. islamske novine 7 PORODICA gazetë islame sualno zlostavljane dok pohađaju koledž ili univerzitet; • Istraživanje je utvrdilo da je 60% kanadskih mladića univerzitetske dobi izjavilo da će izvršiti seksualno napastovanje u slučaju da su sigurni da neće biti prijavljeni ili otkriveni.

Nešto je temeljno pogrešno u našem društvu. Zbog toga je neophodno napraviti radikalne promjene u našoj kulturi i u stilu socijalnog života. Kultura skromnosti i umjerenosti nasušno nam je potrebna, skromnosti u odijevanju, u govoru, kao i u načinu ponašanja, kako muškaraca, tako i žena. U suprotnom, strašne statistike bit će, iz dana u dan, sve strašnije, a ceh ovakvoga stanja platit će, nažalost, ponajprije i ponajviše žene. Zbog toga društva, poput francuskog, koje istjeruje mlade žene iz škola zbog njihove skromnosti u odijevanju, na kraju prave štetu sama sebi. Velika je ironija savremenog svijeta da se nošenje vela duboko poštuje kao simbol svetosti u slučaju kada ga nose katoličke redovnice u svrhu pokazivanja autoriteta muškarca, dok je nošenje vela muslimanske žene u cilju zaštite vlastitog tijela i vlastite ženstvenosti, izvrgnuto podsmijehu i osudi kao simbol represije nad ženom.

Na islam treba gledati kao na religiju koja je donijela ogromno poboljšanje statusa žene u društvu, kao na religiju koja ženama garantira mnoga prava koja moderni svijet prepoznaje tek u ovome stoljeću. Islam još ima veoma mnogo toga što može ponuditi savremenoj ženi: dostojanstvo, poštovanje i zaštitu u svim segmentima i svim stadijima njenog života od rođenja pa do smrti. Napokon, islam ženi pomaže da dodatno prepozna i izbalansira sredstva za ispunjenje svih njenih duhovnih, intelektualnih, psihičkih i emocionalnih potreba. Zato nije nikakvo iznenađenje da danas ima sve više prelazaka na islam žena u zapadnim zemljama, a da ih najviše ima u Engleskoj. Prema nekim statistikama, u Sjedinjenim Državama žene prelaze na islam u odnosu 4 : 1 u korist žena. Islam ima tako mnogo da ponudi našem društvu koje je u velikoj potrebi za moralnim savjetovanjem i rukovođenjem. U tom smislu ambassador Herman Eilts, u svome svjedočenju pred komisijom Inostranih poslova Predstavničkog doma Kongresa Ujedninjenih Nacija, održanog 24. juna 1985. godine, rekao je: „Svjetska muslimanska zajednica koja danas živi u našem susjedstvu broji više od milijardu ljudi. To je jednan impresivan podatak. Ali, ono što je za mene isto toliko impresivno jeste da je islam danas najbrže rastuća monoteistička religija. To je nešto s čim mi moramo računati.

Nečega veoma ispravnog ima u islamu. Nečega što je primamljivo dobrome

broju ljudi.“